Da biser humora i kritičkog mišljenja ne propadne bezveze….. Screenshot neke diskusije sa friendfeeda. Moja dva komentara su označena žutom bojom.

Na putu od Christchurch-a do Franz Josef-a prošli smo kroz jedno malo mjestašce Springfield. Mjestašce od nekih 200-tinjak stanovnika. Nekoć davno bilo je bitna željeznička postaja a danas samo usputna stanica za TranzAlipine vlak. Mala željeznička stanica sa simpatičnim kafeom prepunog fotografija koje podsjećaju na blistavu prošlost.

Kao veliki ljubitelj lika i dijela Matta Groeninga morao sam zastati u gradiću.

2007. “20th Century Fox” je u svrhu promocije svojeg novog filma “The Simpsons Movie” donio donut promjera 3.5 metara i postavio ga u središte mjestašca. Cesta kroz Springfield vodi dalje ka “Arthur’s Pass” nacionalnom parku i zapadnoj strani južnog otoka. Prometna je to cesta i tisuće turista bi se znale zaustaviti u Springfieldu zbog slikanja sa donutom. Bio je to veliki boom za lokalnu ekonomiju (ipak imaju jedan kafić, jedan restoran i jedan hotel). Gradske vlasti su odlučili da donut ostane u gradu zauvijek (trebao je ostati samo 6 tjedana).

Naravno, nisu se svi složili sa tom odlukom. Farmerima je smetao velik broj turista u mjestu. Neki nisu željeli da se dovode u vezu sa disfunkcionalnom američkom obitelji. Bilo je i onih što im smetaju američke kompanije koje si uzimaju za pravo stavljati donute ljudima u dvorište. Bilo kako bilo, donut je prošle godine zapaljen. U okrilju mraka nepoznati počinitelj zapalio je dio donuta.

Nisam otišao na drugi kraj svijeta da ostanem bez svog donuta. Tako su za meni slične turiste neki lokalni mještani (sigurno vlasnik hotela ili birtije) podignuli novi donut. Na slici ja i Laleh uz ofarbanu traktorsku gumu. Hoću reći…. donut.

Smislili su oni i veselu pričicu.

Pretpostavljam da bi ih tužio “20th Century Fox” da su imalo vjerniji orginalu od ovoga.

Vratio sam se sa Novog Zelanda. 19 dana putovanja (proveo sam noć u Londonu) i 15 dana Novog Zelanda. Proputovao sam sjeverni i južni otok i u ne baš previše dana vidio dosta toga. Na mapi su označeni (onako odokativno) pravci i prijevozna sredstva koja sam koristio.

Vidio par nepoznatih životinjskih vrsta, vidio dvije nepoznate vrste kako vrše nuždu, ubolo me i nasisalo se krvi par nepoznatih vrsta, saznao da possum i opposum nisu iste životinje, kupio čarape i rukavice od possuma, popeo se na najvišu zgradu južne hemisfere, plivao oceanom pokraj raži u nacionalnom parku, isprobao oko 30-40 novozelandskih vina, isprobao oko 30 (meni) novih vrsta piva, isprobao 5-10 različitih vrsta ginger beera, vidio zvjezdano nebo južne hemisfere, vidio gejzire, skoro vidio glečere, zamalo vidio kitove i pingvine u prirodi, vozio se TranzAlipine vlakom (“one of the world’s great train journeys for the scenery through which it passes”), shvatio da nemaju toliko ovaca više kako smo učili u školi, vidio farme srna i ljami, vozio se u trajektu preko oceana dok su bili 3 metarski valovi (što je meni definitivno rekord), bio na nekom performansu, bio na koncertu eksperimentalne muzike, vidio gdje je piće L&P nastalo, bio u Springfieldu, bio u muzeju Avijacije, bio u muzeju Pomorstva, …

Više uskoro slijedi….

Da je rasprava uživo bila zanimljiva kao na twitteru mislim da bi panel o web frameworcima na IT showoffu mogao na kraju na nešto i ličiti. Twitter je postao svakodnevica takvih događanja i zato su organizatori u salu stavili da se preko projektora prikazuju zadnje twitter poruke.

Za vrijeme predavanja uvaženog gospodina Ratka Mudavdžića iz Microsoft Hrvatska (Microsoft Azure Platforma – Cloud Computing na Microsoft način) netko je poslao poruku uvredljivog sadržaja. To i ne bi bilo toliki problem jer se sam tekst poruka zbog veličine fonta nije mogao ni viditi da nepoznati saljivdžija nije za profile stavio popriličnu vulgarnu sliku velikom muškog spolovila.
Ljudi su se smijuljili….pa malo jače… pa još malo jače ali fini gospodin Mudavdžić samo se kratko osvrnuo na pokušaj šale i nastavio pričati o zadnjoj ponuditi velikog Microsofta.

Tijekom konferencije mogao sam zamjetiti u različitim situacijama što je to točno MS community i što svojim članovima znači. Nedugo nakon pokušaja šale jedan od Microsoftovih dronova poslao je novu poruku ne bi li sa platna što prije nestala oveća slika također ovećeg muškog spolovila. Šta ti je community i sigurnost koju ti isti pruža.

Naravno… nakon ove prve šale izredalo ih se još nekoliko…. Npr. netko je postao sliku Charles Mansona…. itd…itd…

Anyhoo.. slijedi cenzurirana slika onoga što je postano. Budite svjesni da je NSFW. Ako želite pogledati ostatak poruka odite na twitter.

Mislim da ne treba navoditi da ja nisam idejni organizator/izvršilac niti jedne od ovdje spomenutih šala. Vidio uživo i poslije našao na Twitteru i Googleu kao i svi drugi koji su bili tamo prisutni…

Link na orginalnu sliku

Ako ste zaljubljenik u modele autića sleš željeznice svakako kad slijedeći put zaglavite u Berlinu odite do Turberg trgovine. Izbor modela je ogroman a osoblje je jako ljubazno i spremno da pomogne.

Anyhoo… cijene nisu popularne i komotno se da potrošiti jedna plaća blagajnice u Konzumu na par modela. Ja sam starome našao par modela koje je naručio i par koje sam našao na licu mjesta. Imaju na kompijuteru bazu i papirnate kataloge pa se dade naći ili naručiti model koji treba.

Slike nisu fenomenalne jer autiće nisam vadio iz kutija (njemu ću dati to zadovoljstvo) a osvjetljenje je u sobi bilo katrastofalno. Za kraj reklama za njegov website – http://autici.binarni.net/

All the way iz daleke Argentina sa zadnje Wikimanije došao mi je (trebalo mu je malo) moj mate sa određenom zalihom (na slici je samo malo fancy pakovanje) yerba matea! Dobio sam onaj običan narodni drveni model. Ako je dobro za druga Che Guevaru dobro je i za Acu.

Daklem, počinjem sa planiranjem puta na Novi Zeland. Da li netko ima iskustva sa vađenjem vize (turističke)? Ako ima neka mi slobodno kaže riječ dvije o tome. Naročito ova šema sa slanjem pasoša u London. Kolika je to tlaka i koliko dugo traje. Naime, pasoš će mi trebati u međuvremenu pa me zanima kako ide procedura sa slanjem ovjerene preslike pasoša.

Toliko od mene. Unaprijed zahvalan.

Kao što se i moglo pretpostaviti postao sam ponosni vlasnik Magic mousea.
Moj najveći problem sa miševima je što ih uopće ne volim koristiti. Na žalost za rad sa Mac minijem mi treba miš tako da sam ga primoran imati.

Ovo nije nikakav test već samo par mojih komentara o pojedinim miševima.

Mighty mouse

Ja ne znam propisno držati miš. Bar to kužim po komentarima ljudi i povremenim bolovima u ruci. Mighty mi je bio jako čudan od samog početka. Bio sam toliko oduševljen na početku sa njegovom kuglicom da sam totalno zanemario činjenicu da nikako nisam znao namjestiti ruku da ga propisno držim.

Kod Appleovog hardwarea ne volim što se moram s njim baviti. Krpica i sredstvo za čišćenje uvijek moraju biti negdje na dohvat ruke. Ključna stvar kod Mighty-a je ta njegova mala kuglica koja zahtjeva konstantno održavanje. Prvih par tjedana nakon što je otpakiran miš ona se ponaša savršeno. Prokleto je malena i ne treba joj previše vremena da se onečisti. Miš se ne može rastaviti ne bi li se cijeli mehanizam i sama kuglica očistila. Naime, miš se mora potrgati i poslije operacije čišćenja ponovo zalijepiti. Jedini drugi način je da se miš okrene prema dolje i nekih 5-10 minuta kuglica trlja po papiru. Malo sredstva za čišćenje (recimo iClean) i puno trljanja. Bespotrebna tlaka. Nakon svog tog trljanja došao sam u situaciju da mi nakon 10 minutnog trljanja miš radi nekih dan dva i onda se skrol opet zablokira.

Mighy ima i neke dodatne gumbe sa strane. Ja ta dva gumba nisam u stanju stisnuti. Čak sumnjam da nitko nije u stanju ali ne želi priznati. Kako priznati da ne valja kad pljuneš toliku količinu para a i prokleto lijepo izgleda.

Brazil

Brazil je miš koji sam prisvojio od Šabana. Meni je to super miš. Jedan od onih koje zgrabiš cijelom šakom. Grudi su taman povišene malo tako da prsti ostaju nekako u ravnini sa podlogom a i ne osjećam bol u ruci kao sa Mighty-jem. Trbuščić je isto malo izdignut tako da fino daje podršku dlanu. Jedini mu je nedostatak što nema scroll wheel.

Magic mouse

Kupovina Magica je uslijedila nakon frustracija sa Mightyijevim weelom. Ja to više nisam u stanju očistiti bez da ga rastavljam. 630Kn koliko miš košta je previše para. Naravno, kod nas je nekih 200 Kn skuplji nego vani. Kao i sve od Applea dolazi jako lijepo zapakiran u maloj prozirnoj kutijici.

Bluetooth miš. Dolazi sa dvije baterije (začudo da su dozvolili da guraš u njihov hardware mijenjive baterije drugih proizvođača). Izrada je fenomenalna. Gornja strana kao da je od stakla (a nije). Donja strana od aluminija sa senzorom koji ne svijetli. Miš je težak što ostavlja fenomenalan osjećaj dok ga gurate po stolu.

Najveći mi je bio problem što ga nisam znao držati. Trajalo je par dana dok nisam pronašao neki optimalni način. Magic je izrazito nizak tako da nisam mogao upotrijebiti niti jednu do sad naučenu tehniku držanja. Naravno, ruka je bolila u tom procesu ali Aco zna da mora da boli ako želi imati lijepi mišić.

Multitouch je u stanju pratiti do 4 točke (kao što se vidi na slici dolje). Osim položaja u stanju je detektirati i jačinu pritiska. Idealan interface za neke igrice. Ili možda Mariu.

Anyhoo, otprilike sam pogodio kako sa tri prstića držati miš i navlačiti ga po stolu dok druga dva koristim za klik i gestures. Sve u svemu… Aco je zadovoljan na kraju mišje balade. Osim cijenom. Ali cijena samo pokazuje koliko sam uspješan u životu… jelte.

Još jedna jabuka na mom radnom stolu. Ovo je neki draft za sada. Nadam se da ću s vremenom srediti neku vizualno atraktivniju verziju.

Oh da… nabavio sam si još jednu malu zastavicu.

Nađoh site My Parents Were Awesome na redditu (umjesto da sam customeru odgovorio kako da si sredi restore 360Gb baze). Pa rekoh… mogao bih poslati i ja sliku svojih. S obzirom da je staroj danas rođendan… rekoh ono… prikladno.

Eh da… mislim da je ova slika jedna od onih mnogih zgaženih, podrapanih i bačenih na pod koje smo našli kad smo se vratili u Petrinju nakon rata.