“5 min edit” video




Video: A day in the life of FLOSS manuals….

Roll Up! Roll Up! for the greatest show on earth. That’s right never before have you had such unlimited access to a distributed network meeting in real life. This time we know it’s for real. This is pure gold for network academics the world over and it’s coming to this email list first. No shit.

Videos:::

5 mins edit – http://blip.tv/file/1879311/

Full 30 min video part one – http://blip.tv/file/1878455 – part two http://blip.tv/file/1879151

And if you like this, contact me (mick at mcin dot net) for the outtakes – Raw uncut members only scenes in full color, see real arguments, watch as networks atropy, Unmissable stuff – Reasonable rates.

Altoidsi


Aco voli par stvari u životu a dvije od tih stvari su svakako Altoidsi i Fishermans Friendsi. Nemam pojma gdje se kod nas Altoidsi mogu nabaviti pa ih zato uvijek u većim količinama nabavim negdje vamka.

Ovaj put američanski dio FLOSS manualsa me totalno oduševio i lijepo iznenadio u Amsterdamu sa 25 novih kutija Altoidsa! Definitivno smo najbolji tim ikada! Za te bi ljude i stari Perl code TWikija debugirao ako treba nakon ovoga.

Wintercamp 09

Eto.. vratio se Aco sa Wintercampa. Za one koji ne znaju Wintercamp je event koji je organizirao “Institute of Network Cultures” i trajao je neka 4 dana. Anywho, radi se o tipičnoj novomedijskoj (ili kako god da se to sve zove) drkici. Novo mi je bilo jedino to što na ovakve gluposti nisam išao čitave 2.5 godine (čitaj: super je bilo viditi ekipu koju nisam dugo vidio).

“Institute of Network Cultures” je “media research centre” koji je osnovao Geert Lovnik. Geert je kao neka faca. Dodano je i faca što mu se ime čita “proizvedi zvuk kao da hračkaš” pa dodaj “ert”. Tipično Niskozemsko. Uguzio se na “Amsterdam University of Applied Sceiences” sa tim svojim centrom, dobio pare od Niskozemske države (nekih 120,000 eura), pozvao neke mreže/kolektive/što_god kojih je član on/njegovi_suradnici i par nekih sa strane te organizirao event. Ovi iz instituta su se proglasili “Meta grupom” i odlučili bili zaduženi za koordiniranje i organiziranje sa konačnim ciljem….. naravno, produciranja knjige o radu Mreža i daljnjoj izgradnji karijere na osnovu promatranja rada dovučenih Mreža. Što i ne bi bio neki problem da su se malo više potrudili oko organizacije…

Event nije imao nikakve koncepcije. Nije bilo jasne ideje od samog početna tko što i koga. Nakon prepirki na mailing listi između Geerta i Adama Hydea raspored se djelomično promjenio prvi dan. Djelovalo je da će se stvari početi dešavati ali na kraju je sve ipak otišlo kvragu. FLOSS manualse su na kraju htjeli izbaciti sa događanja, zahtjevali su da vraćamo bonove za ručak (jer smo organizirali neku zasebnu večeru), meta grupa nije imala ni riječ da kaže na konačnoj prezentaciji o cijelom događaju (svaka grupa se predstavljala, pa tako i oni) – pače jedan od članova meta grupe nije htio ni izaći na pozornicu na kraju itd.. itd…

Ako se sve to stavi u stranu i uzme u obzir da smo dobili šansu da se svi (kako moja grupa tako i ostale) nađemo na jednome mjestu i učinimo ogromnu količinu posla cijeli događaj dobiva neki smisao.


Stavili nas u Stayokay hostel koji se nalazi u četvrti useljenika. Što je na kraju meni ispalo super jer nisam trebao ići daleko da se nađem s nekim ljudima koje znam a doselili su se u Amsterdam.


Davilo nas svaki dan u 17:00 sa nekim panelima. Svatko je bio započeo sa “ja bih se želio/želila ispričati jer nisam imao dovoljno vremena da se pripremim pa ću samo staviti neka pitanja na diskusiju”. Izuzetci su bile dvije prezentacije na temu “Open source arhitekture” i “Debian communitija”. Prvi je bio WTF u smislu to već slušamo zadnjih 10 godina a drugi je doveo do opće pobune zbog korištenja “tehničkih” termina u razgovoru. Naime, riječ koja je digla bunu je “fork”. Naravno, uzroci su bili znatno dublji i idućih sat vremena (i ostalih par dana) se laprdalo o tome da li treba koristiti “tehničke izraze” koje samo “hakeri” razumiju za opisivanje mreža ili bi trebalo koristiti termine koje koriste ljudi koji su “više down to earth i bave se svakodnevnim problemima kao što su izbleglice, ekologija” ili “teoretičari koji koriste svima razumljive riječi”. Negdje pred kraja kad sam ja gledao kako da uteknem na večeru moglo se čuti i “ja sam techy i imam tri imigranta u svojoj kući”….



Sami paneli su bili toliko zabavni da smo imali “ilegalnu” igru Binga. Pogodi jedan od termina koji će se koristiti. Zadnji dan (mislim) “Genderchangersice” su od toga napravile i officijelnu igricu. Isprintale papire i svima podjelile. Usput isprintale majice “lab rat” sa slikom štakora aludirajući na svoju poziciju na eventu naspram Meta grupe… zabavno… Genderchangersice su totalno zakon.



Tokom dana grupe su radile na čemu god su se dogovorile prije toga raditi. Hmm…. usudio bih se reći da su oni zamislili da su prostorije u koje su nas smjestili “modularne”. Anywho, to je neka fora od prijašnjeg događaja u Španjolskoj gdje su se poigravali sa idejama privremenih prostora. Ideja je da se kartonskim kutijama u nekim velikim prostorijama odvoje različite grupe. Super je, te kutije možeš razvlačiti okolo i izgrađivati si prostor kako želiš. Može biti pregrada, može biti podloga za sliku od projektora itd…

Naravno, ne treba biti majstor tona u Lisinskom pa da skužiš da ne možeš 30 ljudi odvojiti sa kartonskim kutijama (sa 5 metara rupom iznad i par metara sa strane) i očekivati da će se kreirati super atmosfera za rad bez buke. Ali eto.. navikne se čovjek i na to..



Ovakva događanja su na žalost idealna mladim i nepriznatim jebivjetrima za iskazivanje njihovih umjetničkih sposobnosti pa smo bili počašćeni i malim performanceima (toga nikad ne usfali) i malim radionicama ručne izrade… a ja stvarno ne znam ali nekih gluposti od papira i žice.


Ovakva događanja se isplate samo zbog ljudi koje tamo možeš sresti. Dyne.org i njegovi napušeni članovi koji jedva riječi uspijevaju sklopiti ali sve to na kraju nekako zvuči “Vegeterijanci u Indiji programiraju. i nitko nije vjerovao da je to moguće….”. Ta neka čudna mješavina španjolskog kao materinjeg+napušen ko deva+pokušava uopće shvatiti gdje se nalazi i o čemu se priča+probaj složiti to sve na engleskom. Moram priznati da sam se tih par dana super zabavio….

Druženja poslije po sobama za sastanke. Krađa vina iz hostela. Recepcioner hostela koji 2 puta uredno dolazi otvoriti boce (naravno nazdravljajući i zabavljajući se sa svima) ne bi li 3 put došao sa papirom da popiše sve koji su odgovorni za krađu. Pušenje (i cigareta) u prostorijama hostela i prijetnje izbacivanjem. Prijetnje izbacivanjem samo zato što sam se ni kriv ni dužan našao kraj osobe koja je razbila vrata. Pače, čak i potrčao prema rupi uz usklik “svježi zrak! svježi zrak!”.

Eto… ne da mi se više. Bilo je super sresti neku ekipu koju nisam vidio par godina. Kaže mi Andy: “Aco, otkako nisu u njih2 institutu puno si više ‘content'”. Kažem mu ja: “thank you very much, osjetim to i sam”. Andy used to be na residentu u njih2 institutu, neko smo vrijeme zajedno živili i družili se a zajedno smo i radili na nekom perverznom retardiranom kopiletu od wikija i financijske aplikacije. Zamisli.. financijska aplikacija a ono wiki! I ne samo to! S obzirom da je i jedno i drugo pisano u Pythonu i koristi isti framework za rad trebaš biti plaćen samo jednom. Kužiš buraz kiber komunističku spiku….. Ah.. bilo je baš lijepo popiti pivo s njim i Brankom nakon tih silnih godina.



Svjetski FLOSS manuals sabor. Dan -2.


Put me u Amsterdam doveo na prvi svjetski FLOSS manuals sabor. Nadam se, prvi od mnogih u nizu. Iz cijeloga svijeta, sa svih kontinenata (osim Južne Amerike, Afrike i Azije) doteturat će FLOSSaši na par dana druženja i rada.

Moram priznati da mi nakon one nesreće sa Turskim avionom u Amsterdamu i nije bilo baš totalno svejedno kako ćemo sletiti. Malo strepnje i držanja za ruku neke azijatkinje koje je sjedila pokraj mene ali na kraju smo jako lijepo i sigurno sletili.

Anywho, uranio sam ja malo. Odlučio spojiti vikedne sa godišnjim i iskoristiti to vrijeme za druženje sa nekim ljudima u Niskozemskoj. Ugodna domaća indijska večerica, fina belgijska piva, neka nova kartaška igra (u kojoj sam 3 puta izgubio) i onda me otjeralo van. Smjestilo me u neki 200 eura + naplatit ćemo ti i kavu ujutro ali ti zato sviramo klasičnu muziku u hodniku. S obzirom da se sutradan selim u hostel (sa ostatkom ekipe) od 10 eura odlučio sam iskoristiti sve pogodnosti skupog smještaja. Na kraju ću im uzeti sapun i šampone pošto u hostelu toga nema. Nego, dragi André koji radi na recepciji hotela je pomalo izgubljen. Kad sam se čekirao zaveo me pod “Aleksandar Zagreb” koji živi “negdje” u Americi. Nakon mog prvotnog šoka upitao sam ga “Mooooollllliiiim? ah ne.. ne.. to je moja američka visa. Ovdje se na drugoj stranici nalaze se moji podaci.” On se samo nasmješio i rekao “Erkalovic mi se činilo kao jako čudno prezime za Zagreb.”. Kad ti netko tako nešto kaže u sred Niskozemske naravno da osjetiš potrebu da mu pogledaš oznaku sa imenom. André piše ali svi mi jakodobro znamo da to easily može biti i Andrej.

Nego.. sad par sati sna i sutra nove avanture preseljenja i iznajmljivanja biciklina. Također, sutra se nalazim sa Lovorkom.

Premlado za te prezervative i te stvari


Premlado za te prezervative i te stvari from Aleksandar Erkalović on Vimeo.

Imao sam danas malo pospremanje eksternih memorija (da se nađe prostora za nove zapise) pa sam si pronašao par zapisa iz Moravica. Već prvi dan mi je dosadilo s kamerom snimati pa se i nije stvorila kritična masa zapisa od kojih bi se dalo nešto izmontirati. Možda i bolje.

Anywho, ovo je kratki zapis iz naše sobe u đačkom sobu. Odabrati odgovarajući krevet, mjesto koje je privremeno napustio 15 godišnji “skretničar”, može biti poprilično zahtjevan zadatak. Prošao sam dosta prljavih brloga i naspavao se u svakojakim jazbinama ali ako imam priliku odabrati manje zlo neću je propustiti. Zahtjevan je to zadatak ući u psihu tinejdžera i prokljuviti koji najmanje masturbira od njih troje ali krevet sa video zapisa smo zbog nekoliko informacija koje smo dobila sa zida rado propusitili našem dragom Boti. Velika je šansa da su ostala dva kreveta bila masturbatorska a prikazani bio krevet od akcije ali što god…

Prijašnji video uradci:
* Trenutni video
* mount /sljeme
* YAXWE nemontirano
* Smrt u mi2 officeu
* Razmjenjivači does Čakovec

Binarizirana bijela soba

Željko misli da moram imati neku dobru priču. Željko ne kuži razliku između ASCII-a i binarnih brojeva. Ja mislim da do trenutka dok ne počnem džabalabariti na ovome ne trebam imati priču i da to slobodno (dok god me to čini sretnim) mogu raditi bez obzira što drugi misle. Ja mislim da ovo vizualno super izgleda i to me čini sretnim.

Anywho, ovo je moj zadnji binarizirani uradak. Mali binarizirani komadić “The White Room” road movia od KLF-a. Aco jako voli KLF a poznata je i njegova velika ljubav ka binarnim brojevima.

Video je morao biti malo oveći zbog bolje kvalitete (da se vide brojke kako spada). Ako ste na sporijem linku opalite play pa pause da vam se u pozadini preloada cijeli film.

FLOSSify 1 : Digital Foundations


Jedna od stvari koja mi je smetala tokom školovanja (a smeta mi i sada) je što su nas stalno podučavali na softwareu koji nisam mogao slobodno nabaviti i instalirati na svoje osobno računalo. Razumljivo je da nekad nema slobodne/besplatne alternative, u nekim situacijama je proprietary rješenje jedino što će studenti susretati u budućnosti ali katkada ipak postoji mogućnost izbora. Mirkosoft i dosta ostalih proizvođača razumije tu cijelu priču jako dobro pa imaju posebne edicije za studente ali i dalje velik broj rješenja koja se podučavaju nije moguće slobodno ili besplatno dobaviti. Ne treba ni spominjati kako se neka slobodna rješenja uopće ili jako malo koriste u edukaciji. S obzirom da se većina učenika/studenata u životu i neće dalje maknuti od toga što su ih podučili na samom početku edukacije (postati konzumenti proprietary rješenje koja ih vežu za proizvođača) mi iz FLOSS Manualsa smo odlučili malo da se ubacimo u cijelu tu priču.

Daklem, cijeli taj proces zovemo “FLOSSify“. Konvertiramo knjige koje koriste zatvoreni software da koriste Free Libre Open Source Software (FLOSS). Knjiga s kojom je to sve započelo je “Digital Foundations” od Michael Mandiberga and Xtine Burrough (http://digital-foundations.net/). Radi se o knjizi koja vas uči koristiti software tako da vas uči dizajnu. Knjiga trenutno koristi alate iz Adobijeve palete proizvoda ali se upravo konvertira da koristi slobodna rješenja (Inkscape, GIMP, KompoZer, FireFox, Scribus, gedit, Processing). Ono što je zanimljivo je da su se autori knjige obratili nama s idejom o konverziji.

Trenutno u prostorijama Eyebeama (http://eyebeam.org/ ; New York) traje prvi trodnevni FLOSSify workshop. Na knjizi radi oko 18 ljudi. Neki su uključeni remote, neki su u prostorijama Eyebeama a neki su samo nenajavljeni banuli totalno nabrijani. Saznali su za projekat na Internetima, čekali da cirkus dođe i u njihov grad i sad sjede sa ekipom, druže se i pišu tekstove po cijeli dan. I to više od jedne osobe (znači, za sad 2). Koji totalni zakon!


Ovo što vidite iznad je modificirani TWiki koji koristi ekipa. Autori vide Table of contents (koji će se u novoj verziji uređivati na drag & drop foru). Vide koji status trenutno pojedini Chapter ima (ne vidi se ali postoji i status chart gdje se vidi koliki je postatak knjige završen). Sa desne strane (ne vidi se na slici) postoji realtime chat (svi su još i na IRC-u). Također vidi se realtime tko u ovom trenutku editira koji chapter. Za novu verziju ćemo pokušati sve to još više integrirati zajedno. Za ovu trenutku verziju najveći je issue biti upogoniti (ne pitajte zašto ne koristimo mod_perl) na našem ne jakom serveru cgi-bin/perl/twiki sa ajax foricama za više od….. pa 4 korisnika 🙂 Ah ah.. ali sad radi normalno.

Eto.. malo vijesti iz FLOSS manuals svijeta. Ima toga još ali ostavit ću za drugi put.

Više o svemu na:
* http://www.flossmanuals.net/
* http://www.mandiberg.com/2009/01/28/flossify-1-digital-foundations/
* http://gabriellacoleman.org/blog/?p=1256
* http://hackervisions.org/?p=319

Dnevnik jednog haktiviste

Kako to obično i biva u šali…likovi su izmišljeni, događaji istiniti ali smješteni u šumu. Slučajnost sa pravim likovima je jedino u slučaju frenda Tomislava bila namjerna.

Dan minus neki
Baju i Dražu nisam dugo a ni nešto specijalno poznavao. Draža je bio haker u srži. Njegov osobni-pokretni kompijuter bio je obljepljen svakojakim naljepnicama i zbog toga sam znao da kuži spiku. Nije to bilo zbog njegovih emacs lisp kodova ili 3D enginea koji je pokazivao već zbog naljepnica koje su govorile o godinama iskustva na frontu. To je hakerska fora. Pričajući o Cory Doctorowu i njegovoj zadnjoj knjizi “Little brother” u našoj omiljenoj pizzeriji rodila se ideja o odlaska u Rio de Janeiro i priključivanju ekipi u favelama koja hakira Xboxove. Ne znam da li je to bilo zbog stare tune i pokvarenih maslina ali tu večer napisali smo proglas i stavili ga na Internete. Život damo ali naše slobodne bitove ne damo. Do konačne slobode dok svi ekonomski subjekti povezani u globalnu pear to peer mrežu ne budu upogonjeni slobodarskim softwareom!

Dan prvi
Skupa sa nekoliko evropskih haktivista koji su nam se pridružili sletjeli smo u Bogotu. Koji zajeb…. dobro da se nismo Miroslavu smijalu na frankfurtskom aerodromu. S obzirom da svi nismo imali financijska sredstva za put do Brazila drug Baja je jednoglasno odlučio da se dok ne nađemo sredstva utaborimo u planinama Sierra Nevade de Santa Marte gdje žive vrlo dragi Arhuacos domoroci. Podignut ćemo kamp, počet ćemo sa haktivističkom revolucijom i uspostaviti kontakt sa hakerima Rio de Janeira. Odlučili smo našu zajednicu uspostaviti na principima “open sourcea” i postaviti horizontalnu hijerarhiju. Svi smo jako uzbuđeni oko toga.

Mjesto gdje smo dignuli kamp je totalno zakon. Imamo super pogled sa brda i u daljini se vidi ocean, svuda šuma puna banana i papiga oko nas a i domoroci djeluju jako prijateljski. Ako ništa druga barem žene u toplesu idu okolo.

Dok smo svi čoporativno večerali Tomislav se vidno uzbuđen ustao i na sav glas viknuo “Ovo je najbolja stvar koja mi se ikad u životu desila!”.

Dan drugi
Je*emti šumu i tko me natjerao na ovo uopće. Oka nisam sklopio cijelu noć od prokletih komaraca i ptica. U jednom trenutku mi se učinilo kao da je zmija ušla u šator. Jeste li znali da je Handley’s Slender Opossum endimska vrsta u Kolumbiji. Prokleti glodavci. Dva manje u svakom slučaju.

Ostalo je nekih sendvića od puta pa smo to odlučili jesti. Ostali su bili slabije planirali pa sam drugu Draži dao jedan cijeli a drugu Baji pola svoga sendvića.

Počeli smo planirati kako postaviti kamp. Drug Baja misli da bi on trebao spavati u kolibi za početak. Kaže da ćemo se ravnomjerno izmjenjivati. Skoro svi smo potrošili baterije na osobnim prenosnim kompijuterima pa smo odlučili dovući kabl iz obližnjeg sela do kampa. Od domorodaca smo dobili mreže koje će nas čuvati od gamadi.

Dan četvrti
Mreža je totalno zakon a na ptice sam se lagano i navikao. Domoroci su nam pomogli oko uspostavljanja kuhinje. Nabavljamo hranu na lokalnoj tržnici i u šumi. Stvari su se počele lagano pokretati. Sa domorocima smo počeli pričati o organiziranju nekih radionica za njihovu djecu. Čuli su za One Laptop Per Child project ali mi smo im ponudili neke bolje opcije plus naše iskustvo. Svi smo jako oduševljeni a naročito Tomislav. Već se skompao sa nekom lokanom ekipom.

Odlučili smo otvoriti Facebook grupu.

Dan sedmi
Drug Baja misli da još nije vrijeme došlo da ga netko drugi zamjeni u kolibi. Uz to, uselila mu se neka mestikinja Maria iz sela. Mene su leđa počela malo boljeti. Spavati u mreži i nije najbolja opcija da budem iskren. Pitam se kako je bilo mornarima koji su sa Kolumbom putovali u Ameriku.

Skužili smo neke lokalne recepte. Malo u početku peče guza ali poslije kad se čovjek navikne je ok. Sredili smo si tuševe. Bilo je i vrijeme.

Ovi iz Ria nam se ne javljaju na e-mailove uopće. Kaže drug Draža da se ništa ne brinemo. Idući tjedan krećemo sa radionicama za male indijance i mestike.

Nastavit će se…