Kad se radi o vrednovanju svog rada i znanja te sklapanja povoljnih poslova ja nekako uvijek ispadnem totalni kreten.
“Hrvatski pojmovnik glazbene informatike” koji sam radio za Stanka je još jedna od mnogih u nizu mojih pušiona. Poznajući sebe nekako znam da će ovakvih situacija biti još. Sad kad se sjetim, ima tome dvije godine da sam ja započeo na tome raditi. Sve je to krenulo kao “imam jedan super poslić koji je dobar za tvoj tamtam i za njega ćeš dobiti 0 (nula) kuna”. Dovraga, ne želim se ni prisjećati razloga i okruženja u kojemu sam tada honorario da sam pristao na tome raditi. Projekat koji nema nikakve veze s onim što radim, projekat koji samo usporava i uvelike otežava ono što radim. Oh, koliko sam se samo puta u ovom i mnogim ostalim projektima naslušao “to je tamtam” misleći pritom na moj besplatan angažman i rad. Koliko sam samo puta oblačio odijelo kretena (koje držim uvijek negdje pokraj radnog mijesta) da se uživim u ulogu tog fiktivnog tamtam-a te da se naslušam tih pričica i svojim noćima, vikendima i vremenima u romingu (u svom trošku) odrađivao poslove nesposobnih i neodgovornih projekt wannabe managera, sistem administratora, web “designera” sa studija designa i kunst meistera bez para na računu. Cijeli taj moment u kojem se ja moram ispričavati i zahvaljivati nekome što trošim svoje vrijeme i novac da nekome drugome učinim uslugu….eh… Aco.. Aco…

Bilo kako bilo, nakon te neke dve godine povremenog rada i tlačenja (najdraži su mi sms-ovi u 2-3 ujutro… jer jebemu, njemu su njegovi podatci jako bitni) i zahtjeva koji uvelike premašuju granice one prvotne “uslugice” (dovraga, od samog početka je to bilo tako i zamišljeno) baš u onom povoljnom trenutku kad sam i dobio neke novce na račun od toga ja sam odlučio od svega odustati. Taj prokleti sms negdje duboko u noći koji je prekinuo moj san me potaknuo da se zapitam “koji kurac ja to radim uopće…”. Našao sam nekoga da me zamjeni i dovrši taj projekat u php-u (oh da, ja sam da se zadovolje svi ti zahtjevi rewriteao cijelu stvar iz Pythona u PHP). Sav brutto iznos koji mi je isplaćen predat ću tom novom liku i to je to…. (oh da… ja sam na račun dobio tisuću i nešto kuna manje tako da ću ja dok mi ne dodje povrat poreza za nekih pola godine i više biti u minusu za taj iznos. toliko mi je muka od svega, ta prokleta mučnina koja me tjera na bljuvanje, da me i nije briga). Ja jednostavno ne mogu i ne želim više i za to mi je trebalo dvije duge godine, dosta tlačenja od strane Stanka pa čak i prokazivanja i objašnjavanja na core sastancima njih2 instituta. Majke ti… katkad se zapitam kako sam sa svom tom svojom naivnošću i pronašao danas 20 kuna u džepu da si kupim sandwich i školjkicu od sira u Pan-peku.

Bilo kako bilo…. on je meni samo želio sve najbolje, njemu je žao, drago mu je da smo profesionalci i na razini profesije i da će se to dovršiti i eto ga…. boca vina u znak zahvalnosti…. bit će mi to najskuplja boca vina koju ću iskapiti u životu. Ali on the bright side, ako bih sve svoje poslovne pušione trebao poredati ova bi definitivno trebala zauzeti tek počasno drugo mijesto. O onoj prvoj, o propalim novcima, o vrijeđanju, omalovažavanju, podcjenjivanju, psihičkom iživljavanju te konstantnom prokazivanju i jebenim lažima neću ni pokušati razmišljati… Tko zna, možda je to sve već negdje daleko iza mene….

I tako…Aco se zaposlio. Od 5.11. sam sretni zaposlenik (na probnom roku) u Alfatecu. Trenutno marljivo učim ne bi li položio certifikat za Informix v11 administratora. Nakon (ne ako) što položim v11 ide polaganje certifikata za ostale verzije Informixa. Sve u svemu, Aco je zadovoljan sa svime. Naravno, čim pohvatam više o tome kako Informix funkcionira i koje su sve njegove mogućnosti budem se o tome raspisao ovdje. Također, mislim da ću se malo raspisati i o tim “prljavi korporacijski posao” <-> “sloboda i nezavisnost u ngo sektoru” razlikama i sličnostima koje mi se čine simpatične za sada.

Trenutno mi je jedini problem što još putujem iz Petrinje. Na gornjoj slici se može vidjeti kako je to izgledalo prvi dan kad je Aco krenuo na autobus. I nije baš ugodno. Truckanje u busu i namještanje na malim sjedalima ne bi li se pokušalo uhvatiti malo dodatnog sna. Sve u svemu, izgubim oko 4 sata na putovanje u oba smijera. Poprilično naporno ali budem išao ovaj vikend razgledati jedan stančić pa se nadam da ću skoro 2 sata pješačenja i vožnje međugradskim busom zamjeniti sa pola sata guranja u prepunim zagrebačkim jutarnjim tramvajima…

Ovaj utorak sam totalno zaboravio na Izbor Video Izbora, mali dio
Geekoskopa koji nikako nije zaživio. Bilo kako bilo, neka počiva u miru, ali onako iznenađen htio sam pustiti nešto očekujući da se ipak neko i pojavi. Već duže vrijeme mi se mota po glavi jedna ideja o kompilaciji kratkih videa o liku i dijelu Wilhelma Reicha. Naravno, nisam ništa pametno smislio ali sam pustio neka dva raw materijala koji jedan iza drugog možda na nešto i liče. Glupi Drupal, ako ne vidite video u vašem feed readeru kliknite na post da ga vidite.

Zasigurno ste čuli za britansku seriju IT Crowd koja već lagano zalazi u drugu sezonu. Ono što možda niste znali je da NBC kao i u slučaju “The Office” serijala sprema svoju američku verziju. Osobno mi britanski “IT Crowd” nije pretjerano smiješan i nekako me nije pretjerano briga kako će ispasti američka verzija. Ono što sam htio napomenuti u ovom blogu je meni osobno puno zanimljiviji geek serijal pod nazivom “Code Monkeys”.

“Code monkey” je jedan od onih pogrdnih naziva koji bi se mogao odnositi na programera koji kucka svoj code obogaćen sa možda previše copy+pasteanog sadržaja pronadjenog na googlecode searchu bez previše brige i shvaćanja o čemu se radi a može se odnositi i na malog korporacijskog crva koji kucka svoj code subotom do 01:00 ujutro…

Bilo kako bilo serija “Code monkey” je radjena u maniri 8bitnih igrica i vizualno izgleda definitivno drugačije 🙂 Radi se o game developerima u GameaVision-u (Activision). Dave je više zainteresiran za igranje nego za rad. Jerry je onaj odgovorni koji se često upiški u gaće i zaljubljen je u Marry. Mr. Larrity je bogati teksašanin koji je GameaVision kupio od Stevea Wozniaka (koji je bio i gost u prvoj epizodi). Igrice ga previše ne zanimaju ali je skužio da u tom biznisu definitivno ima novaca. Dean je gazdin retardirani sin. Mary je jedina žena. Naravno, ona je feministkinja i nije pretjerano zainteresirana za Jerrija… Da ne ulazim više u detalje pričica je definitivno zanimljva i vrijedi pogledati. Ko što bi rekao moj prijatelj Aka “valja”! Oni kojima dogodovštine sistem administratora desktop računala u velikoj korporaciji nisu zanimljive (IT Crowd) mogu pokušati sa perverznim game developerima zarobljenima u početke 80-etih. Nisu Scrubs-i ali je definitivno zabavno.

Ja sam u posjedu prve sezone pa ako je netko zainteresiran neka mi se slobodno obrati. Za one radoznale evo malog previewa…

U jednoj od mnogih pričica o nasilju frend mi je pokazao jedan video na youtubeu. Anywho, vrijedi pogledati. Radi se o emisiji “The Real Football Factories International” koju vodi Danny Dyer (lik koji je glumio u filmu Football Factory”). Bilo kako bilo, Danny ide po svijetu i obilazi nogomotne navijače lokalnih klubova. U epizodi “Balkan” posjetio je navijače Dinama, Hajduka, Partizana te skoro pa i Crvene zvezde. Osobno nisam neki navijač ili poznavatelj nogometa ali čini mi se kao zanimljivih desetak minuta balkanskog primitivizma za pogledati. Od matcheva Dinamo vs Hajduk, davne ’90-ete i Arkana te povlačenja pištolja… have fun…