Zahvaljujući frendu BuD-u napokon imam sređen DNS (da… binarni.net sad radi) i mail na serveru. Jeeeeeeee….. Fala frende!

Napravio sam i mali video zahvale, ali budem ga samo njemu pokazao. Zadnji put kad sam iskoristio javno objavljene slike na Internetima za 404 poruku, je totalno popizdio….

Što se dešava kad imaš jedan ispravljeni blocking bug (čeka se na export ispravnog PDF-a da se pošalje u štampariju) koji treba pushati na centralni repozitorij, a T-com u toj sekundi odluči crknuti na cijeli dan…

ISUSE BOŽE, pronašli su me neki novi burazi 🙂 Pomiješani su to osjećaji trenutno. Drago mi je da su prepoznali moj talent i duhovitost ali…. ISUSE BOŽE 🙂 Teško da mogu birati svoje obožavatelja, naročito kad sam im sa tematikom slike dao jako dobre razloge da ju interpretiraju drugačije od mene. Ali eto… milo mi je ipak oko srca kad vidim svoju rođenu sliku da se širi po Internetima (iako se ne slažem s tim burazima). Eto.. mala trivia, prava sam prostitutka jer postavljao sam i prvi pravo na grad website. Sad sam izgleda postao zadužen za vizualni identitet pro Horvatinčić ekipe 🙂 Smiješi mi se kupovina penthouse-a na cvjetnom po povlaštenoj cijeni.

Kako sam skužio? Čitajući Jutarnji list! Za komentare se koristi facebook account, tako da sam zamjetio profile sliku nečijeg facebook accounta. Ništa.. otišao na Facebook i klikao malo okolo. Provjerio sam logove od Apache 2-ojke. Spominjao sam se na index.hr, forum.hr, ekipa je slala gmailom itd… itd…. U svakom slučaju, drago mi je da zadnji radovi nailaze na sve manje kritike. Pitam se pitam da li je netko zamjetio da na slici nedostaje pola ramena. Hihihihihi.

Facebook profile buraza koji je odlučio staviti sliku za svoj profil: http://www.facebook.com/profile.php?id=100001298173329

Facebook grupa gdje se spominje slika: http://www.facebook.com/pages/Podrska-projektu-Cvjetni/116532951727537

Link na prijašnji članak: https://www.binarni.net/content/ne-bu-utekel

Komentari na jutarnjem:

Komentari na facebooku:

Pošteni korisnik reddit.com servisa neće ostati iznenađen kad vidi ovu sliku. Da, radi se o pravom malom Keanu izrezanom od papira. Nije gimpošom kao neki dosadašnji uradci.

Došla je sezona godišnjih odmora. Kako nemam više s kim ići na svoje polusatne pauze, odlučio sam ih i ove godine potrošiti na neke pizdarije. Daklem, šema je raditi nešto ispod pola sata (obično 10-15 minuta potrošim na ovo) da se ubije dosada. Ponavljam, radim ovo za vrijeme svoje polusatne pauze. Prošle godine sam napravio ovo (snimljeno doma ali izrezano na poslu – http://www.youtube.com/watch?v=8Cabz_sGWRg). Biti sam u uredu, dok se svi ostali brčkaju negdje na moru i nije velika zabava.

Ovaj put je Keano u pitanju. Možete i vi naći svoj cutout na internetima. Npr. ovaj http://i.imgur.com/8QAdR.png. Keanu, u svom standardnom casual izdanju, odlučio se malo odmoriti na “Information Champion” nagradi koju je moj kolega Hrvoje dobio ove godine na konferenciju u Americi.

Vraćajući se iz Porezne uprave na posao potrčao sam da dostignem tramvaj broj sedam (7). Trebao sam izaći na križanju Držićeve i Vukovarske. Ustao sam se pola stanice prije kraja i uputio ka stražnjim vratima prvog vagona.

U trenutku prelaska preko križanja Držićeve sa Vukovarskom desilo se zlo i naopako. Horor! Panika! Puno prije nego što sam planirao mogao sam se susresti sa svojim stvoriteljem, velikim procesorom na nebesima! Tramvaj je iskočio iz tračnica i lupio u nadolazeći tramvaj broj 14. *bam* Na našu veliku sreću nije došlo do direktnog udarca. Lupili smo ga sa strane i nastavili kliziti na čeličnim kotačima vrućim zagrebačkim asfaltom koji se spremao napiti svježe krvi. Bilo je pitanje trenutka kad ćemo se prevrnuti na bok. Babe su vrišćale i spremale se za sigurnu smrt.

Bar je tako djelovalo. Poznato je da na tom križanju često iskaču tramvaju iz tračnica. Nakon 2-3 takva iskakanja tek i postaješ pravi Zagrebčanec! Obadva tramvaja su išla izrazito sporo. Naš je iskočio iz tračnica i lupio nadolazeći sa strane. Bio je to lagani udarac, uz dosta cvilenja kotača i metala koji se tarao jedan o drugi. Drugi tramvaj je prošao pokraj nas i ostavio nas nasukane na pola križanja. Ništa strašno u biti. Uhvatio sam se čvrsto za šipku u slučaju da dođe do prevrtanja (malo smo se bili nakrivili a mene je bilo strah da mi se MacBook ne polomi u slučajnom padu).

Ono što je problematično u cijelom sudaru su proklete babe u tramvaju. Imao sam osjećaj kao da smo pokupili pola staračkog doma koju stanicu prije. Čim je došlo do iskakanja iz tračnica njih 5-6 je počelo vrištati, od kojih se jedna naročito isticala. Bio sam na dosta koljevina svinja (kolinje, svinjokolja, …) i sa sigurnošću mogu reći da svinja koju čeka sigurna smrt ne može toliko skvičati. Zanimljivo je koliko jednu bezazlenu situaciju par histeričnih baba može nabrijati. Anyhoo, čim smo stali svi su se nagurali na jedina otvorena vrata. To su bila ona prednja. Naravno, histerične kakve već jesu htjele su preko izrazito prometnog križanja dijagonalno pretrčati na drugu stranu! Čak su i pokušale ali nakon što su shvatile da 3 trake jurećih automobila hitaju ka njima brzo su ustuknule natrag. Skvičanje, kokodakanje i naguravanje koje je trajalo dobrih pet minuta. Nisam mogao izaći van. Želio sam napraviti jedinu moguću stvar, izaći van i hodajući uz stranu tramvaja (koja je bila automobil free) doći nesmetano do pješačkog prijelaza. Bez naguravanja to nije bilo moguće. Riječi nisu imale nikakvog učinka.

Da sam se našao sa ovim babama na katamaranu Split-Hvar koji tone nakon slučajnog sudara sa trajektom Sv. Petar (koji prometuje na liniji Split-Vis), zasigurno bih se udavio pokušavajući pronaći put do palube. Nadam se da neću morati raditi plan evakuacije za svako buduće putovanje.

Promemorije se pišu, kupaći se pakiraju, poslovi se maksimalno prolongiraju ne bi li se njima bakćali kolege koji ostaju dežurni u firmi…. Kao i prijašnjih godina, ostajem jedan od rijetkih koji će dežurati u uredu ovo ljeto. Štefica za sve. Zamalo mi (što znači da još nije gotovo) uvalilo preko ljeta neki klikete-klik sa malo drag&dropa u Windowsima i Oracle-u posao. Izgleda da sam se ipak za to borio. Anyhoo, čeka me pred kraj kolovoza krvavo stečenih tjedan dana godišnjeg. Veselim se tome kao i svaki radnik bez klasne svijesti (tako me prozva buduća žena) koji crnči za krupni kapital tijekom godine.

Nego, nije meni tako ni loše…. pomislim si katkad, kako je tek onima koji nikad i ne idu na godišnji. A ima i takvih 🙂

Disclaimer: “Da, mislio sam na društvo sa slike” – da ne ispadne da se sprdam sa većim brojem građana koji nemaju para za ljetovanje. Slika je rezultat ovog članka sa zagrebancije (i novinarove interpretacije onoga što je čuo), facebook diskusije o tom članku (opravdavanje tog ljetovanja koje u stvari i nije ljetovanje već samo priprema za jebenu jesen kad će se ono fakat puno kewl stvari desiti) i nekog mog zapažanja da se do sad svake godine nađe ekipa koja komentira kako “pravo na grad aktivisti idu na more”. Sjećam se kao da je bilo jučer, rasprava od prije par godina po virtualnim bespućima interneta o aktivistima koji si sad uzimaju ljetnu pauzu za more. Od neke starije “zelene” aktivističke ekipe koja “zna posao”. Kako to obično biva 🙂 Nego.. eto… glupiramo se kao i obično pa ću samo citirati sebe sa Facebooka – “To ti je poput onog engleskog gola njemcima. Svi su vidili gol ali gola nije bilo. Tako i ova pauza za ljetovanje :)”.

U samo jednom danu uduplao se broj posjetitelja na http://www.kulturpunkt.hr/ . Na gornjoj slici možete vidjeti graf posjeta sa Google Analytics web sitea za kulturpunkt. Statistiku za site ne bih smio javno objavljivati, zato sam i morao izbaciti prave brojeve sa grafa i druge podatke koji bi mogli reći više nego što smiju. U svakom slučaju, postoje povremena veća posjećenost (ovisi ako je koji članak linkan na drugom portalu ili se dešava neka akcija) ali ovaj put to nije bio razlog. Razlog je, a i meni je samome teško za povjerovati, članak o Petru Milatu. I ne baš tako mala dnevna posjećenost siteu je na osnovu jednog blesavog članka doslovno uduplana! U svakom slučaju, ja sam zadovoljan. Čestitke svim čitateljima!

Naravno, nema govora o bjelosvjetskoj zavjeri protiv svetog imena Petar Milat. Oni koji prate moje povremene postove ovdje ili koji su upoznati sa mojim prijašnjim uradcima u prvom hrvatskom elektronskom magazinu znaju da je to kalup mojih priča. Priča je vulgarna i preblesava da bi bila istinita, navodne izmjene na siteu su fake, meni ne ne svađa s nikim i ono što je najvažnije – nikad ne bih ovakve stvari miješao sa svojom profesionalnom djelatnošću tj. projektima na kojima radim. Napisati i fotošopirati neku bedastoću da raspizdim Milata je sasvim druga priča. To iz gušta radim za DŽ. Moje isprike ako je netko pomislio da ja mogu i hoću zamjeniti nečije ime sa slikom vagine na internetu.

U svakom slučaju, Pera me skino za frenda na facebooku i friendfeedu. Po drugi put. Čovjek bi pomislio da smo dvoje zaljubljenih tinejdžera. Zadnji put je to napravio nakon što je pročitao moju reakciju na komentar u kojem me optužio da sam lažov, plagijator i sve u svemu – ništkorist. Naravno, ne tako izravno već na onaj svoj kenjkav način. Poslije toga me bez riječi isprike dodao natrag. Dodat će me i ovaj put. Mene to preveč ništa ne uznemiruje jer Pera i ja smo stari kolege, ako kolege znači da sam mu besplatno radio na projektima.

Link na članak:
https://www.binarni.net/content/milatov-vaginitis-nsfw