Tag: rant

Kao da sam znao da će bivši Mirkosoftovi zaposlenici prebaciti Nokiju na najbolji operativni sustav i platformu u zadnjih 100 godina ljudske povijesti! Naravno, ja sam na vrijeme utekao i zgrabio svoj HTC Desire Z.

Anyhoo, jedan od featurea koji sam zamjetio kod njega je da mi ne pokazuje notifikaciju o pristiglom SMS-u. Čini mi se da se ovo dešava samo kad sam u roamingu (u Hrvatska sam na VIP-u, a u Dojčland sam bio valjda na nekom Vodafonu). Daklem…. nema bip bip kad mi pristigle poruka, a nema ni Notify upozorenja o pristigloj poruci. Jedino rješenje je da startam SMS aplikaciju, pričekam pola sekunde-sekundu i onda će se tek pokazati zeleni kružić sa brojem novih poruka. Primjetio sam da katkad sve radi ok nakon što ga ugasim i upalim, ali nakon te prve poruke sve ostalo je po starom. Isto tako, čini mi se da svjetlosna notifikacija (kontrolna dugmad ima pozadinsko osvjetljenje) sa blinkanjem ponekad radi. Totalna misterija. Ovo čudno ponašanje se dešavalo u 80% poruka koje sam primjio. Ukupni broj poruka je bio oko 30 do 40, što je meni dovoljno dobar uzorak da kažem da je ovaj telefon totalno govno.

Također, imao sam priliku da se igram sa nekoliko Andorid tableta. O toj tragediji neću ni počinjati pričati 🙁

Komentar poslan na http://www.elipso.hr/ stranice.

Kao i obično, Aco Pretnja u prvom dijelu malo laprda a u drugom predstavlja sourceve i slikice. Pa si vi birajte…

Hrvatski dizajn

Bio sam na otvaranju Izložbe hrvatskog dizajna 0708 na Zagrebačkom velesajmu. Napomenuo mi Namčer da će biti neki njegov rad tamo pa sam odlučio navratiti da vidim usput i neke ostale. Ostao sam ugodno iznenađen kad sam sreo Linu koja mi je rekla da je i rad na kojem sam radio s njom tamo izložen. Baš lijepo rekoh si ja.

Sretoh još neke ljude i pričasmo o “životu i svemiru” i kako to obično biva popričasmo i o tom projektu “Sir i vrhnje” koji je tamo izložen. Ono što me svaki put zapanji je da me ljudi ne mogu zamisliti u japi dizajnu (badminton s kolegama sa posla itd) ali i da u isto vrijeme radim na nečemu kao što je “Sir i vrhnje”. Kažu ljudi i ja citiram “iz izloga br. 3 danas biram identitet br. 2. :))” ! Razumljivo mi je sve to, i sam sam se zatekao da razmišljam o tome (pače, čak sam i počeo nešto pisati na tu temu) ali ne vidim zašto je to tako teško shvatljivo.

Zar ta ta jedna obična košulja od par stotina kuna koju obučeš jednog dana na sebe toliko odredi u očima drugih ljudi? Obučeš košulju i to je to…. gospodin Enterprise Replikacija is in the house. Svašta…. Anywho, bez obzira na košuljice radim ja i dalje sve one stvari koje sam radio i prije. Definitivno se zbog nedostatka vremena štedim ali nisam prestao. Ali ok, neki kuže a neki ne kuže zašto se ja bavim tim stvarima i to je tako.

Organizacija podataka

Kako mi religija nalaže da moram uz laprdanje imati i neku tehničku priču evo par rečenica o tome kako je složen materijal u pozadini. Inače site je totalna koma jer se netko prilikom backupa podataka nakon havarije malo igrao sa encodinzima.

Naime, što se organizacije podataka u ovom projektu radi (ne o priči) radi se o 6 zagrebačkih tržnica i bakicama koje dolaze i prodaju sir i vrhnje na njima. Znači 6 tržnica kroz 7 dana u tjednu i neodređenom broju bakica na svakoj toj tržnici. Jedna baba uvijek ide samo na jednu tržnicu i jedna baba uvijek iste dane dolazi na tržnicu. Znači klikneš da određeni dan na određenoj tržnici. Dobiješ popis svih baba koje dolaze taj dan. Odabereš određenu babu i dobiješ sve fotografije, video i zvučne zapise koji postoje o toj babi (nevezano za dan).

Daklem, postojala je ekipa koja je sa opremom išla po tržnicama i pričala sa babama. Došli bi kući i prebacivali bi snimljene materijale na svoje osobno računalo. Prvo su kreirali tih 6 direktorija: “branimirac”, “britanac”, “dolac”, “kvatric”, “tresnjevka” i “utrine”. Onda su kreirali unutar direktorija “branimirac” direktorije za svaku babu koja dolazi na taj (i samo na taj) plac direktorij i tamo snimili sve foto, video i zvučne zapise o njoj. Zvuči jednostavno.

E sad. Ja sam bio mjesec dana na residencu u Novom Sadu kad se ovo radilo i kad sam se vrati uletio sam jer je kao nedostajalo vremena, deadline i te spike. Anywho, netko je nagovorio ekipu koja je ovo slagala da je ovo loš dizajn i da osobno računalo jednostavno ne može na osnovu ovakvog dizajna dobiti informaciju koja baba se nalazi na kojoj tržnici ili dobiti video od pojedine babe. Osobna računala su jako glupa. Tako da je preporučen bolji, ljepši i noviji dizajn.

Nakon što je sigurno par sastanaka potrošeno na specificiranje ovog bisera krenulo se na posao. Naime, netko je trebao svih 4,000 datoteka preimenovati. Marljivi ljudi su pljunuli u šake i tjedan i pol dana poslije sve su datoteke bile preimenovane (pa ti izračunaj svaki dan par sati puta koliko dana jednako koliko kunića i nečijeg dragocjenog vremena). 12 znakova plus ekstenzija. 1000 mogućih kombinacija za šifru babe bezveze potrošeno na nekih sveukupno 20-30 baba. Bespotrebno kopiranje gomile nepotrebnih informacije kroz svih 4000 datoteka. I na kraju ušteda prostora sa ograničavanjem broja datoteka određenog tipa (slika, audio, video) na samo 9. Tko je ikad snimio više od 9 slika uopće. Mislim, o čemu mi pričamo! O postotku greške kod unosa ovako kriptičnih imena na setu od 4,000 datoteka neću ni razmišljati (pogledajte online koliki je neki standardni prosjek unosa krivih podataka). Sve u svemu, Priceless i totalno za http://thedailywtf.com/ ! Ali to je jednostavno bilo nužno, jer tako osobna računala funkcioniraju. Binarno. Neki to ljudi kuže, dok drugi naivno kreiraju direktorij unutar direktorija i tamo stave svoje materijale. Ahh….Amateri!

Vraćajući se danas sa posla prisustvovao sam jednoj nesreći. Tik pored mene kamion je ispod podvožnjaka sa kranom zakačio za tramvajske žice. Lupio, potegao i potrgao dok se iskre frcale na sve strane. Dok se u zraku osjećao miris paljevine razmišljao sam koliko mi se isplati vaditi telefon u ovom trenutku (i da li bih trebao pobjeći da me koja žica ne zahvati). Naime, treba mi na mom N70 punih 8 sekundi od trenutka kad upalim kameru pa do trenutka kad je spreman snimati. Kombinirao sam da mi se nekako ne isplati jer će biti prekasno… Ali super su mi ti svi mobilni gadgeti, i to što imam dve video kamere na mome, i 3G, i kako imam i python i ruby na njemu… ma naprosto divno i jako praktično.

Priča ide ovako. Bilo mi je dosadno pa sam zgrabio neki booklet pokraj sebe. “Kulturne politike odozdo; Nezavisna kultura i nove suradničke prakse u Hrvatskoj”. Piše unutra “Studija se izvorno temeljni na projektu CLUBTURE – Policy Forum: prema novom položaju nezavisnog, neprofitnog i izvaninsitucionalog kulturnog sektora u procesu donošenja javnih politika, koji se odvijao u sklopu programa Policies for Culture od srpnja 2002. do siječnja 2004., te na aktivnostima i inicijativam akoje su uslijedile do 2007. godine”.

Clubture mi nije stran, u prošlosti (a i upravo sad radim na nečemu za njih) sam radio na dosta projekata koji su bili vezani oko te organizacije, a bogami sam se bavio i radom za organizaciju koja je započela cijelu tu priču. Bilo kako bilo, sadržaj bookleta je dosadniji i od samog naslova, ali onako listajući naišao sam na jedan izraz koji mi je privukao pažnju. Naime, radi se o terminu pear-to-pear. Nasmijao sam se i okrenuo (booklet je dvojezičan) te pogledao englesku verziju. Tamo je pisalo peer-to-pear. Ok.. nije stvar prijevoda ali si je prevoditeljica ipak dala malo truda, mogla bi biti stvar lekture. Otišao sam na clubterov site i vidio da se pear-to-pear termin spominje na različitim tekstovima na siteu. Ok.. nije stvar lekture već se radi o terminu koji se uistinu koristi u clubture svijetu.

Tekst orginala ide: “To zapravo znači da mreža ne postoji ukoliko ne postoje zajednički realizirani programi, koji se ostvaruju u direktnoj (pear-to-pear) suradnji pojedinih organizacija prema unaprijed postavljenom inovativnom strukturnom modelu”. Naravno to je trebalo biti “peer-to-peer”. Naravno to je trebalo značiti da su te silne organizacije u nekoj ravnopravnoj vezi. Naravno da na kraju nije ispalo i naravno da je to prošlo budne oči školovanih lektora u nekoliko različitih tekstova. Ono što mi je super u toj voćnoj salati je što kužim da se ne radi o slučajnoj grešci, radi se o ekipi koja jednostavno ne shvaća da dva subjetka mogu biti u ravnopravnoj ili jednakovrijednoj vezi. Radi se o vezi koju oni jednostavno nisu sposobni shvatiti niti će ikada ostvariti te zbog toga nikad neće ni biti u stanju da uvide problem sa svojom voćnom salatom.

Nebitne su prokazivačke priče o NGO Excell birokaratima i parazitima koji su pronašli novi manipulacijski prostor pun fancy izraza. Ono što je meni super u cijeloj priči je kako te podsvjest zajebe i prisili te na ovakvu vrstu greškice. Da, ja zaista, nakon godina psihoanalize kod Buraza® ne vjerujem da je to ekipa koja je u stanju ostvariti drugačiju vezu od one voćne. Eventualno neku voćnu sa šlagom.

Ahh…. Burazi®… sva ta psihička iživljavanja, vrijeđanja i omalovažavanja od strane narcisoidnog psihopate i njegovih burkića sam već odavno potisnuo ali me baš razvesele s vremena na vrijeme ovi mali gafovi.

Inače ako opalite pear-to-pear vidjet ćete da ih ima još….

Daklem, kao što naslov sam kaže, Gutsy je jedno obično smeće. Naravno, iz samog naziva releasea se dade shvatiti da je instaliranje istoga na sistem preporučivo samo onim odvažnima, ali eto, i ja sam se odlučio na taj korak.

Stavio sam ga na dva stroja. Jedan je laptop na poslu i to je bila čita instalacija. Na tom Dellovom laptopu sve je prošlo ok, osim što se svako malo zablokiravao. Bio je problem u ACPI-u koji sam nakon malo googlanja uspješno rješio. Druga stvar koja nije radila kako spada je normalan shutdown. Jednostavno bi ostao visiti na onoj završnoj animacijici.

Na svom osobnom laptopu (T43) radio sam upgrade sa prijašnje verzije. Ovaj put sam bio spreman za avanturu zvanu upgrade. Pripremio sam si rezervni laptop koji je funkcionalan. Nisam imao nikakvog kritičnog posla za raditi idućih par dana a ako je i trebalo što odraditi rezervni laptop je bio pokraj mene. Daklem, spojio sam se preko brze veze na prekrasan internet i započeo sa upgradeom. Sve u svemu….. grafika ne radi (razumljivo i to je bilo brzo ispravljeno. jedini je problem što neko smeće dobivam po ekranu svako malo). Zvuk ne radi (nakon googlanja shvatio sam da nisam jedini koji imam problem sa alsa-om. nakon reinstaliranja drivera i nekog acpi konfiguriranja sve sad radi). Izgubio podršku za hrvatski jezik (ovo je bilo brzo vraćeno natrag). Smrzne se kod shutdown-a (ispravljeni). Pogubio postavke iz KDE-a (i nije neki problem jer koristim xfce ali eto). Vratila mi se ona silna govanceta od appleta za konfiguriranje mreže (morat ću ići googlati da vidim kako se to gnome smeće skida van iz xfce-a). Sve su to neke sitne stvari koje su se sredile nakon sat vremena. Super krasno….. ali ostaje najveći problem zvani “eksterni diskovi”. Ti idioti očigledno vole releasati stvari prije nego što ih uopće i testiraju. Naravno, moja greška što mi je uopće palo na pamet ići raditi upgrade kad sam iz prijašnjih pokušaja ima ista ovakva iskustva. Ali ok…. Automounter radi neke gluposti, pri radu s eksternim diskom dolazi do zamrzavanja. Ok, nije nikad meni bio problem mountati ručno disk. Problem je naravno sad što mi se smrzne kad pokušavam koristiti “df”. Naravno, df je precjenjen i ja ne znam zašto bi iko ikad želio znati s koliko prostora raspolaže na diskovima. Oh da, taj disk mi sad ni windowsi više ne prepoznaju. Prekrasno. Sve u svemu… googlanje nije previše pomoglo osim što sam vidio da stotine ljudi imaju istih problema (kao i za one ostale koje sam nabrojao) sa diskom kao i ja. Naprosto prekrasno……

Za kraj dobra vijest. Skaliranje CPU-a izgleda da sad radi bolje nego prije. Prije ga mijenjanje defaultnih postavki kod boota nije nije zaustavljalo da on stavi neke svoje vrijednosti.